Ne marim
Nikada i da jesam,nikada mislila nisam zaboraviti na te…
Nesudjeni moj,dani nisu stedeli nase srece smeh…
Nikada nisu ni hteli kartu za zaborav da vrate,
nesudjeni moj,zar bio si,zar jesi mi greh?
Suze kad skliznu niz bore nasih noci,
nikada i da jesam nikada nisam mislila da plakacu dugo.
Umela sam krisom nasem mestu poci…
A zar znala bih tada raditi ista drugo?
Cutnjom su nasa proleca nicala,cutnjom se vracala.
Gomilala se zime samo kad bio bi daleko,
nesudjeni moj,sve to sam osmehom placala…
Znala da me ceka,da me sanja neko…
Nikada i da jesam,nikada mislila nisam zivot ti dati…
Ispunjavao si zelje koje pocinju s‘ ne zelim…
Ja cekala da ozaren dan na prag svrati,
cekala da sa tobom prvo Sunce delim…
Sat je ostao veran da kuje tupo I isto…
Nit mi se vracas nit odlazis iz ove glave….
A ni srce ovo vise nije cisto…
Na njega cekaju pelin ljut da stave…
Nesudjeni moj idi,iako dosao nisi vise…!
Nikada i da jesam,nikada zelela nisam da izgubim te navek.
Znas valjda sada zasto volim kise,
zasto ne trazim u zaboravu lek…
Jednog dana,vodices klince…Nasom cestom koracaces isto.
Danas vise nema mesta da tuga obraz slama…
U nama sve sem istine je cisto…
Jednog dana shvatices da kraj tebe ja bila sam sama...